Moji automobili: Lancia Lybra SW 2.4 Jtd Emblema

autor: AutoManijak datum: 16.10.2016.
$article->title;
Moji automobili

LANCIA LYBRA SW 2.4 JTD EMBLEMA


Svi klinci maštaju. Jednostavno tako to ide. Najčešće maštaju o devojčicama koje ih ni ne primećuju, o tome kako će jednoga dana postati poznati i uspešni, eventualno o sledećem letovanju ili palačinkama sa eurokremom najavljenim za večeru. Jedino sam ja maštao da vozim Lancia-u Lybra-u. To je već čudno samo po sebi, a činjenica da tada još uvek nisam ni imao vozačku dozvolu ne pomaže da u vašim očima delujem makar izokola normalno. Sa druge strane, da sam želeo da skrivam svoj manijakluk najverovatnije ne bih ni pisao ovaj blog, tako da - to je skroz ok.

Lybra o kojoj danas pričamo se pojavila davne 1999. godine kao potpuno novi takmičar u D-segmentu i bila je plod rada dizajnera iz "Centro Stile Lancia" koji su napustili kockasti trend iz 80-tih i 90-tih, krunisan prevaziđenom Dedra-om. Inspiraciju su pronašli u bogatom nasleđu čuvenog italijanskog proizvođača i, po mom neskromnom mišljenju, uspešno su spojili tradiciju i moderno. Veoma je interesantno, na primer, da su prepoznatljivi okrugli prednji farovi zapravo posledica izmene glavnog dizajnera Majkla Robinsona u poslednji čas, čime je preinačio originalne nacrte Enrika Fumije, zaslužnog za kompletan izgled spoljašnosti novog modela. Enterijer, koji odiše kvalitetom i koji mi se oduvek izuzetno dopadao, je dizajnirao Flavio Manconi. Čak i u najnižoj opremi, korišćeni materijali se odlično nose sa godinama i raznim zločinima koje su deca sposobna da izvrše svojim oštrim đonovima, plastičnim igračkama i voćnim jogurtima.



Očekivano, karoserija i podvozje su većim delom zasnovani na Alfa Romeo-u 156, kao i svi dizel agregati u ponudi. Benzinci, od kojih je možda najzanimljiviji 5-cilindrični 2.0 20v, su preuzeti iz raznih FIAT-ovih modela, ali su veoma slabo zastupljeni kod nas gde JTD (zasluženo) vlada. Ono što je još zajedničko Lybra-i i 156-ici jeste epopeja kvarova na trapu, te se obično između dva redovna servisa majstor posvećuje nekoliko puta zbog upornih spona, balans-štangle, viljušaka i ostalog escajga.

Uglavnom, moja maštarija zamalo da se ostvari već sredinom 2000-tih kada je otac odlučio da zameni vremešni Mitsubishi, ali i pored mog energičnog lobiranja Lybra je ostala na auto placu, zasenjena Saab-om 9-3. Tada sam shvatio da ću morati sam sebi da obezbedim primerak ovog italijanskog umetničkog dela na točkovima, a 5 ili 6 godina kasnije, to sam i uradio, čime je Lybra zauzela sedmo mesto na listi automobila koje sam imao priliku da posedujem. U međuvremenu je ovaj model prestao da predstavlja egzotiku i velike količine su uvožene u zemlju, pre svega iz Italije, ali i Holandije, Francuske i Nemačke. Ipak, ja nisam želeo baš bilo koji primerak. Sećanje na klinačke dane kada sam pretraživao internet i razgledao slike specijalnog "Emblema" izdanja je još uvek bilo živo, zato sam (ne)strpljivo čekao pravi trenutak. Kada se prva takva pojavila u oglasima trebalo mi je samo par sati da je kupim i započnem avanturu koja se kasnije pretvorila u potpuni finansijski fijasko, ali fijasko koji mi je pružio bezbroj lepih trenutaka i koga se i dalje rado sećam. Uz to sam imao priliku da upoznam veliki broj majstora i od njih pokupim gomilu korisnih informacija uz kafu i raki'icu, a svi znamo da su takve informacije najvrednije.



Elem, u pitanju je bila, tada osam godina stara, Emblema karavan u svom punom sjaju: Tobacco kožni enterijer, umeci od magnezijuma, jedinstvene aluminijumske felne prečnika 16 inča, beskorisna navigacija sa mapama zemalja u koje nisam imao novca da odem, ugrađen telefon i mnoge druge stvari koje vam padaju i ne padaju na pamet. Malo je reći da sam se zaljubio na prvi pogled. Pored svega toga, ispod haube je imala najsnažnije izdanje 5-cilindričnog 2.4-litarskog JTD common rail motora sa 10 ventila. Kasnije su se pojavile snažnije verzije ovog motora sa 4 ventila po cilindru, ali Lybra ih nikada nije dočekala.

Prodavac na auto placu je bio potpuno iskren prema meni, valjda mu je bilo žao mog ludačkog sjaja u očima. Nije krio da je kvačilo na izdahu, a sa njim verovatno i zamajac. Nisam puno o tome razmišljao dok sam se vozio tih prvih 100 kilometara do kuće, usana razvučenih u osmeh čoveka koji je ostvario svoj dečački san. kasnije tog dana sam svima saopštio da neću štedeti na održavanju i da moj novi ljubimac zaslužuje samo najbolji servis i delove. Nisam bio ni izbliza svestan koliko sam samo u pravu u vezi sa tim da neću štedeti...



Počelo je velikim servisom koji je kod JTD motora neophodno raditi na svakih 50.000 kilometara zbog vodene pumpe koja jedva i toliko izdrži, a kad zariba povuče sa sobom, preko zupčastog kaiša, većinu pokretnih delova u motoru. Pritom se kod 2.4-litarske verzije motor praktično vadi iz karoserije prilikom ove operacije, a sve zbog loše dostupnosti. Kako nisam bio siguran u kilometražu odlučio sam da isfinansiram semestar na privatnom fakultetu sinu vlasnika jednog FIAT-ovog ovlašćenog servisa. Ceh je iznosio blizu 600 eura. Šta je to za ovakvu mašinu, mislio sam u sebi, dok sam se sa smeškom odvozio u zalazak sunca. Ipak, mučeno kvačilo je popustilo samo mesec dana kasnije, a kada su ga majstori razmontirali na dizalici plivajući-prokleti-zamajac se pretvorio u prah i par zarđalih opiljaka. 250 eura za set kvačila i 350 za novi zamajac su obezbedili vlasnikovom sinu da uspešno privede kraju godinu na Mega Bleja Univerzitetu, a ja sam malo pritegao kaiš i vozio na pola gasa. Dobro, sve je to potrošna roba, tešio sam se, miran sam bar narednih 5 godina.



Lancia je imala druge planove. I pored lake noge na gasu počela je da troši 50% više goriva nego obično, a uskoro sam dobio priliku da shvatim i zašto. Naime, jednog jutra je na nizbrdici samo ostala da stoji, iako u leru i sa spuštenom ručnom kočnicom. Kočila je sama, s vremena na vreme, pa mi je postalo jasno kako su kvačilo i zamajac završili u plesu smrti. Ovlašćeni servis ovoga puta nije imao rešenje, a kako su se simptomi na kratko povukli, prestao sam da mislim o tome. Nažalost, samo par nedelja kasnije, kočnice su gotovo otkazale na auto putu, a usijani diskovi i štop-svetla koja sijaju čak i kada nikoga nema u autu su bili dovoljni majstorima da mi predlože zamenu servo uređaja kočnice za tričavih 580 eura. Razočaran, uzeo sam 250 eura jeftiniji polovan deo u nadi da će stvari krenuti na bolje i da me žena neće napustiti zato što ušteđevinu za more trošim na moju drugu ljubav.



Ukratko, automobil je kod mene ostao ukupno 20 meseci. Za to vreme sam nekoliko puta bio primoran da zamenim sve komponente prednjeg trapa, kočione diskove napred i pozadi, 2 termostata, senzor ugla volana, ruku prednjeg brisača i vakuum crevo sa overboost-a... Prijatelju kome sam je prodao je ubrzo popucalo par plastičnih vezica električnih prozora, pokvario se alternator i pregoreo senzor temperature tečnosti za hlađenje. Dovoljno da se čovek zapita da li je u pitanju uklet automobil i da li je prethodni vlasnik Italijan počinio neki gnusan zločin u njemu, navukavši lošu karmu koja će trajati sve do drobilice za metal.



Međutim i on i ja se još uvek rado sećamo i prepričavamo jedan drugom razna putovanja koje nam je Lybra pružila onda kada nije bila na kanalu. Način na koji je ubrzavala već od 1.500 obrtaja, kočila u mestu, ležala na putu... Pasivno upravljanje zadnjim točkovima i udobnost koja je, u retkim trenucima kada delovi trapa nisu udarali nasumično jedan u drugi, pružala mogućnost da se pređe više od 1.000 kilometara bez napora. Sve to je vredelo doživeti, ali i preživeti.

Epilog ove priče je to da otac još uvek vozi istog onog SAAB-a, desetu godinu za redom. Za to vreme je uložio duplo manje novca u njega nego ja u Lancia-u za godinu i po dana. Bio je to skup izlet za mene, ali je i vredelo, uostalom, ne poznajem nikoga ko je ostvario svoj dečački san bez makar malo žrtve. Ipak, nakon toga sam pažljivo i značajno trezvenije birao svoj 8. po redu automobil, ali o tome neki drugi dan u nekom drugom tekstu.

Automobil: Lancia Lybra SW Emblema
Motor: 2.4 Jtd 150ks
Godište: 2003
Kupljen: 08/2011
Proveo kod mene: 1 godina 8 meseci
Mojih kilometara: 38.000
Podaci o motoru ( problemi & kvarovi )
radna zapremina:
2387
cm3
konfiguracija:
5 - Linijski
 
broj ventila:
10, 2 po cilindru
 
dotok vazduha:
Turbo
 
vrsta goriva:
Dizel
 
snaga:
150
ks
obrtni moment:
304
Nm
Podaci o vozilu - Lancia Lybra
nije testirano
proizvodnja:
1999. - 2005.
godine
karoserija:
karavan
5 vrata
dužina:
4466
mm
širina:
1743
mm
visina:
1470
mm
prtljažnik:
420 - 1300
l
rezervoar:
60
l

Marketing

Dopadaju Vam se tekstovi? Naručite knjigu!

Svi Vaši omiljeni tekstovi na 185 strana


Više od 50 najpopularnijih tekstova sa Automanijak bloga, kolumne na portalu MojAuto.rs i štampanog dodatka novina "Blic" zaokruženih u knjigu. Obradujte sebe ili nekog drugog zaljubljenika u automobilizam ovim ponekad korisnim, a često šaljivim skupom saveta, iskustava i utisaka jednog Automanijaka.

Brzo i jednostavno naručite knjigu online.

Komentari posetilaca



NAPOMENA: Polja obeležena zvezdicom (*) su obavezna. Slanjem komentara potvrđujete da ste pročitali i da prihvatate uslove korišćenja našeg portala.

24.04.2018. 18:11, Automanijak

Lancia Lybra je prva imala novi sistem zadnjeg vešanja pod nazivom BLG (Bracci Longitudinali Guidati) koji je, usled svoje konstrukcije, dozvoljavao blago pasivno upravljanje zadnjim točkovima, što je dodatno poboljšavalo ležanje na putu pod opterećenjem.

24.04.2018. 12:52, Normalni Ljudi

Kakvo upravljanje zadnjim točkovima?

Stariji komentari...Sledećih 10

Proverite automobil po broju šasije

Pratite nas

AutoManijak Instagram

AutoManijak Facebook

AutoManijak baza trenutno sadrži:

47svetska automobilska brenda
1.531zasebnih modela vozila
2.233motora raznih proizvođača
13.778konkretnih automobila