Moji automobili: Rover 75 2.0 CDTI Club

ROVER 75 2.0 CDTI CLUB
Nakon sumrak sage popravki Lancie Lybre i desetomesečne prodaje SAAB-a 9-5 odlučio sam da sam prešao igricu i da mi je potreban novi izazov. Nešto što se ne može niti popraviti niti prodati. Kao logičan izbor nametnuo se Rover 75, u narodu poznatiji kao Jaguar za sirotinju. Taj epitet je osvojio na samom početku proizvodnje kada se izgledom i dimenzijama smestio negde između Jaguarovog najjeftinijeg modela X-Type i nešto većeg i luksuznijeg S-Type, dok je cenovno bio značajno pristupačniji od oba.
Model 75 je ujedno bio i poslednji, pritom maestralni pokušaj da se sačuva MG Rover, koji je konstantno poslovao sa gubicima, sve dok ga BMW konačno nije pustio niz vodu 2000. godine - upravo u trenutku kada je njegova prodaja trebalo da se razmaše. To je, naravno, bila smrtna presuda i za 75-icu, ali i za Rover kao brend. S obzirom da su do zvaničnog stavljanja katanca na kapiju fabrike 2005. godine sa proizvodnih traka isključivo silazili po ko zna koji put restilizvani modeli sa kraja 90-tih, ovaj automobil možemo smatrati najvrednijom zaostavštinom danas zaboravljenog giganta britanske automobilske industrije.

Izbor sam vrlo brzo suzio na snažniju dizel varijantu za koju sam sa raznih strana čuo dosta pohvala, a i konkurencija je bila više nego neprivlačna. Slabiji benzinac od 1.800 kubika je korišćen kao etalon kvarljivosti, a sa kolena na koleno se prenose priče da je umeo da produva na dihtungu glave i do tri puta po jednoj promeni ulja. Snažniji 2.5 V6 je bio poželjniji, ali ne dovoljno da bih rizikovao razvod usled cene registracije. Moram da priznam i da je BMW-ova dizelka koja se krila iza oznake CDTI pružala kakav-takav osećaj sigurnosti da će bar delova za motor biti, skoro deceniju nakon što je MG Rover otišao u večna lovišta.

Za razliku od 99% automobila u ponudi, ovaj je zapravo stvarno bio od prvog vlasnika i posedovao je svu dokumentaciju i punu servisnu istoriju iz ovlašćenog servisa u Italiji (a odakle bi drugo?). Čak su i 166.000 pređenih kilometara na satu bili pravi, potvrđeni inspekcijom i dijagnostikom mog proverenog majstora. Istog onog koji je ceo sprat na kući podigao isključivo održavajući moje automobile. Detaljnijim proverama smo utvrdili da nikada nije bio havarisan, kao i da mu motor nikada nije bio otvaran. "Kao čaša, retko održavan auto!", uzbuđen je bio majstor - a sa njim i ja.

Prvi utisci su bili nestvarni. Lađa teška preko jedne i po tone se u gradu ponašala neočkivano dobro i svakodnevno kreni-stani maltretiranje je predstavljalo pravo zadovoljstvo posle nervozne Lancie koja je vapila za otvorenim putem. Mekan i udoban, Rover se ponašao predvidivo u skoro svakoj situaciji, uz pomalo prenaglašeno ljuljanje kabine u krivinama, neutralisano niskim težištem i širokim trapom.

Ukupnom luksuznom doživljaju je umnogome doprinosila dnevna soba, pardon, kabina kojom je dominirao panel od pravog drveta i analogni instrumenti koji kao da su izašli iz serije o Šerloku Holmsu. Unutrašnjost Rovera 75 je dakle bila mesto gde biste bez stida mogli da organizujete čaj u 5 za sve svoje cenjene goste. Sve je izgledalo arhaično, a modernu tehnologiju su diskretno otkrivale komande muzike i tempomata na volanu, kao i displej dvozonskog klima uređaja na centralnoj konzoli. Imao sam sreće, jer sve to je kod novijih primeraka delovalo značajno jeftinije.


Dijagnoza: senzor radilice. Cena: 250 eura za original BMW deo. Razmišljam se da ga pokrijem ciradom na parkingu napuštene fabrike ili eventualno surduknem negde u jarak. Majstor, stari lisac, pronalazi odgovarajući original za Land Rover za čitavih 100 kovanica manje. Uz to ipak idu ruke i šlep pa je sezona otvorena sa prvih 200 evropskih. Dobro, dečije bolesti, kvar potpuno nepredvidiv i slučajan, idemo dalje.

Dopužem kući šaltajući prve dve brzine, otvorim haubu - imam šta da vidim: voda se preliva iz prostora između motora i kabine, istog onog prostora gde se nalazi filter kabine i, mnogo važnije, ECU! Razbucam sve, uklonim plastične delove i zaštite samo da bih ugledao ECU kako pliva leđno na jezeru od jedno stotinak litara vode, bez ikakvog preterivanja. Sednem za laptop, pitam Čika Googla šta je bre ovo, kaže masa ljudi je doživela isto, zapušavaju se loše rešeni odvodi. Vratim se, očistim italijanske borove iglice stare 7 godina, probijem sajlom odvode kao pravi odžačar i napravim omanju poplavu u ulici. Englez projektovao kišne odvode u komori sa kompjuterom, ej!

Na to se nije dugo čekalo jer je letva volana prvo dobila luft, a ubrzo zatim počela i da se čuje... 600 eura koje ja nisam bio spreman da investiram pa da je još dva puta toliko nikla bilo na karoseriji. Uz to, auto počinje da radi neravnomerno na leru i da gubi snagu i secka pri većim brzinama. Poznata boljka, potapajuća pumpa goriva u rezervoaru je otkazala, ne čuje se ispod zadnjeg sedišta na kontakt ključa. Kada ona otkaže motor još uvek radi ali isključivo zahvaljujući samrtnom plesu preopterećene pumpe visokog pritiska koja se nalazi pod haubom i koja pod tim uslovima svakako otkazuje u narednih nekoliko nedelja. Recimo samo da sam se u preostalim danima druženja sa mojim Roverom vodio time da ne može on toliko teško da se proda koliko ja mogu da spustim cenu.

Ostale svetle tačke su svakako natprosečan komfor i velikodušan prtljažni prostor dovoljan da ugosti i do tri polutke iz sela, kao i kvalitet svih upotrebljenih materijala u enterijeru. Uostalom, moja velika želja je bila da vozim poslednji model Rovera, jedne istorijski veoma značajne i inovativne automobilske kuće koja, bez obzira na važan pečat koji je ostavila na industriju, danas nažalost više ne postoji. Da nisam, odnosno da sam bio barem malo racionalniji, sada ne bih imao o čemu da pišem. Ovako imam materijala za čitavu knjigu, ali zato čaj u 5 redovno preskačem.
Automobil: ROVER 75 Club
Motor: 2.0 CDTI 131ks
Godište: 2002
Kupljen: 04/2013
Proveo kod mene: 10 meseci
Mojih kilometara: 13.000

Marketing
Dopadaju Vam se tekstovi? Naručite knjigu!
Više od 50 najpopularnijih tekstova sa Automanijak bloga, kolumne na portalu MojAuto.rs i štampanog dodatka novina "Blic" zaokruženih u knjigu. Obradujte sebe ili nekog drugog zaljubljenika u automobilizam ovim ponekad korisnim, a često šaljivim skupom saveta, iskustava i utisaka jednog Automanijaka.
Brzo i jednostavno naručite knjigu online.
Komentari posetilaca
Imam isti ovaj model, cak i boja, od 2013. i jedino su podizaci bili problem. Menjao sam motorice na sva 4 stakla. Sto se tice motora , ulje i filteri , kod trapa stabilizatori po potrebi.Uvezen iz San Marina, servisna na 95000 km. Imam ga 10 godina i za sada prrezadovoljan ! Sada je na 205 000 km. Imam i druga vozila .
Vozim rover 75 cdt 85kw vec 4 godine na taxi i veruj mi nikada ga nebi menjao!
Sjajan clanak. Al sl.put uzmi Peugeot God da te see
Ubav tekst i iskustvo na tipov! Chitni go!
Probaj da voziš Honda Legend, od 2000g. pa tk najverojatno ke napišeš dobar komentar..poz...
Kako nikad nije odluka pala na bulletproof "egzotiku" (kod nas) tipa Lexus, Volvo, Subaru...
Bmw motor