Utisci: Kolaps na ulicama
autor: AutoManijak datum: 09.10.2017.

Utisci
KOLAPS NA ULICAMA
Jutra u Beogradu sve više podsećaju na horor filmove uz primese apokaliptičnih scena iz najmračnijih kutaka nečije poremećene mašte. Ipak, u odnosu na popodnevni špic na mostovima, ta jutra su pravi Zen. Prosto im se radujem i željno ih iščekujem, kao i većina sugrađana koji iznova i iznova rešavaju lavirint na čijem kraju ih kao glavna nagrada čeka posao, ukoliko ga nekim čudom imaju. Mogao bih da se žalim i pišem o bezumnom i krajnje neartikulisanom raskopavanju celog grada, ali mnogi pametniji od mene su na tu temu sve već napisali. Mene zato zanima cela priča iz perspektive ogorčenog čoveka iza upravljača.
Sve počinje još pre zore, dok u polusnu pokušavam da pronađem automobil koji se nejasno ocrtava u oblaku smoga na trotoaru. To pritom nije običan smog, ne nikako! Ima tu sagorelog motornog ulja iz kojekakvih TDI-jeva, gareži iz JTD-ova sa zatvorenim EGR-ovima i raznih HDi aroma nastalih u hiljadama neuspelih DPF ciklusa. Sve u svemu - dovoljno da se čovek razbudi usled primarnog instinkta za samoodržanjem.

Značajno bolji put sa po dve trake i fizičkom preprekom između smerova me vodi ka centru grada. Vozim duplo brže od besmisleno niskog ograničenja brzine samo da bih kroz nekoliko trenutaka sustigao ukletu kolonu. Tu kolonu svakog jutra čini oko 15 automobila koji naizgled pretiču jedni druge iako se svi kreću istom brzinom, zauzimajući pri tome obe vozne trake i izazivajući u meni emocije davno nestale u nižem stupnju razvoja ljudske vrste. I taman kada se sve to raščisti i kazaljka obrtomera ponovo veselo zaigra gore dole - već se u daljini zloslutno nazire prvi semafor.


Takve vozače možete prepoznati po Fiat Stilu sa troja vrata, naočarima za sunce iz doba dr Iggy-ja i po tome što su čas levo, a čas desno u odnosu na vas, a opet ih nekako uvek preteknete, pa se ceo postupak ponavlja do sledećeg levka. Na taj način ja-sam-najpametniji vozači usporavaju sve ostale učesnike u saobraćaju, uključujući i same sebe, troše više goriva, plivajućeg zamajca i mojih živaca, ali sijalicu migavca ne troše, jer migavac ne koriste nikada.
Zatim malo spore vožnje pored Sajma dok me žutom trakom obilaze besne Alfe 159, uvezene za 5.000 eur iz Italije gde su prešle 350.000 kilometara po kaldrmi, samo da bi u penziji vladale našim drumovima. I onda moj omiljeni deo, deo koji mi trenira nerve i listove na nogama u isto vreme: Mostarska petlja! Ona je reči petlja dala novi smisao i kod svakog vozača koji je ikada u špicu tuda prošao probudila je skrivene rezerve kreativnosti i mašte. Ko se do tada nije razbudio, tu sigurno hoće, među trolama koje se prestrojavaju na "divljaka", automobilima koji se iz krajnje leve trake isključuju desno, a iz krajnje desne seku skroz levo, bez signalizacije razume se. Reč učešljavanje je misaona imenica, dobra volja je ostala zaglavljena u žutoj traci na Sajmu, a osnovna kultura se uspavala i doći će taksijem kada prođe jutarnji špic.

Dopadaju Vam se tekstovi? Naručite knjigu!
Svi Vaši omiljeni tekstovi na 185 strana
Više od 50 najpopularnijih tekstova sa Automanijak bloga, kolumne na portalu MojAuto.rs i štampanog dodatka novina "Blic" zaokruženih u knjigu. Obradujte sebe ili nekog drugog zaljubljenika u automobilizam ovim ponekad korisnim, a često šaljivim skupom saveta, iskustava i utisaka jednog Automanijaka.
Brzo i jednostavno naručite knjigu online.